srijeda, kolovoza 09, 2006

GOSPODARSKE PRILIKE

SPOMENIK POGINULIM BRANITELJIMA DRIJENČE 1992-1995

U upravno - administrativnom pogledu Drijenča je do zadnjeg rata, po nekom čudnom ključu, bila jedino selo nastanjeno hrvatskim i katoličkim stanovništvom koje je pripadalo općini Lopare i, kao takva, uvijek bila na margini društvenih i političkih zbivanja što se itekako odrazilo i na ekonomskom području, posebno u pitanju infrastrukture. Bilo je nemoguće ostvariti ikakav napredak pa je veliki dio radno sposobne populacije odlučio potražiti bolji život izvan granica domovine, najčešće u zemljama zapadne Europe, budući da ostanak u Drijenči i bavljenje stočarstvom i poljoprivredom nije obećavalo perspektivu. Emigracija je postala još intenzivnija kad je već bilo evidentno da Bosni i Hercegovini neizbježno prijete ratne strahote. U ratu je Drijenča bila crta razdvajanja i obrambeni zid iza kojega je stajala Tuzla koju bi bilo gotovo nemoguće obraniti ukoliko bi taj zid bio probijen. Stoga je gotovo cijelo vrijeme bila na udaru i pretrpjela poprilična razaranja, a za nju su sedmorica Drijenčana – vojnika i živote dali. Civilnih žrtava, na sreću, nije bilo. Nakon rata Drijenča je pripala općini Čelić, opet kao jedino katoličko i hrvatsko selo, a njezin položaj ni sada nije puno bolji od onog predratnog. To je potaknulo novi val iseljavanja, posebno stanovništva mlađe dobi. Tako je od 1.984 stanovnika, koliko ih je bilo prema popisu iz 1991. godine, ostalo jedva 600, a i taj se broj iz dana u dan smanjuje, kako zbog novih iseljavanja tako i zbog većeg broja umrlih nego rođenih.
Izvor podataka: Svjetlo riječi - Autor teksta: Leon Kikić - Foto: Niko Kešina